Jeseni moja

Jesen je dosla tiha i snena
lisce obojila njena je sjena.
Dvoriste moje je pokrilo lisce
trazeci neko novo utociste.

Vuce se magla, jutra su hladna,
cekaju, sunce da je odagna.
Smijesak mi meki prelazi u sjetu
dok srcem pozdravljam ptice u letu.
Jos poneka rima ovdje bi stala,
jeseni moja za ljeto ti hvala.

Sonja Smolec